Pesimizam i anticipacija Velikog rata u likovnom opusu Uroša Predića
Autori:
Igor Borozan
Preuzmite ceo članak u PDF formatu
Uroš Predić je rođen 1857. u Orlovatu u Banatu, tada delu Austrougarske monarhije. Školske godine 1876⁄77. upisao je Akademiju likovnih umetnosti u Beču. Godine 1876, podstaknut sukobima u Crnoj Gori i Bosni, naslikao je prvu verziju Bosanskih begunaca. Nakon odlaska iz Beča Predić se obreo u Berlinu, Minhenu i drugim centrima germanskog sveta u kojima je mogao da upozna savremene tendencije u slikarstvu, kao i moderna kulturna i idejna strujanja. Osobito su dekadentni pesimizam, kao i simbolistička strujanja, mogli da utiču na sazrevanje mladog intelektualca i njegov dalji razvojni put. Krajem XIX i početkom XX veka došlo je do otuđenosti pojedinaca u vreme rađanja velikih kolektiviteta i sveopšte militarizacije društva. Do 1914. godine naslikao je niz slika prožetih pesmističnim patosom, od kojih se nekolicina posredno može okarakterisati kao antiratne i antiegzistencijalne predstave. U vreme Velikog rata naslikao je nekolicinu utopijskih slika koje su posredno iskazivale umetnikov humanistički i antiratni stav. Totalno razaranje i destrukcija izazvani Prvim svetskim ratom pogodovali su teskobnoj Predićevoj prirodi da po okončanju sukoba naslika Kosovsku devojku, ikoničnu sliku srpskog naroda.