Navodi o broju njemačkih vojnika vezanih na jugoslovenskom ratištu su predstavljali jedan od stubova narativa o „Narodnooslobodilačkom ratu”. Ova problematika, međutim, nikad nije doživjela punu istoriografsku obradu u socijalističkom periodu. Ona bi pokazala da je broj jedinica u Jugoslaviji ovisio od vanjskih faktora, barem u istoj mjeri kao i od unutrašnjih, da su one bile šarolikog sastava, te da velike brojke nisu uvijek sinonim za borbenu vrijednost. Njemački kontingent nije bio elitni, ali je, s obzirom na ograničenu stratešku važnost jugoslovenskog prostora, bio relativno brojan i predstavljao nepredviđeno opterećenje za ionako prenapregnute resurse Trećeg rajha. Cilj ove studije, koja je gotovo u cjelosti zasnovana na neobjavljenim primarnim izvorima, jeste da bar djelomično odgovori na pitanje „koliko je njemačkih vojnika bilo stacionirano u Jugoslaviji” u posljednje dvije godine Drugog svjetskog rata, da pruži osnovne podatke o njihovoj vrsti i kvalitetu, kao i o mehanizmu njihovog dolaska u ovaj kutak okupirane Evrope.